„Pinokio“, „kokoške“ i „Samouništenje“

„Pinokio“, „kokoške“ i „Samouništenje“

Zašto Kosovo još nema vladu?Posle „trijumfa“ Aljbina Kurtija i njegovog pokreta „Samoopredeljenje“ na parlamentarnim izborima mnogi su smatrali da je došao kraj surovoj vladavini „ratnih komandanata“ na Kosovu, ogrezlih u korupciji i kriminalu koja je razjedala sve nivoe društva. Oprezniji analitičari su sumnjali da Kurti može da pobedi takozvanu „duboku državu“ koju je kriminalno-politička elita stvarala dve decenije , na zgarštima ratom razrušenog Kosova. Kriminal je žilav, traži moduse opstanka, ne zanima ga volja građana, posebno ga ne interesuju demokratija, pravda, sistem…
Pokazalo se da je „pravi“ pobednik izbora zapravo onaj koji ih je izgubio – kosovski poredsednik Hašim Taći. On je vešto odglumio da sportski prihvata poraz, ali je pokrenu mašineriju u upravi, podzemlju, regionalnim „saveznicima“ i međunarodnim prijateljima kako bi zadržao vlast u svojim rukama.
Predstava oko formiranja vlade započela j tačijevim pozivima Aljbinu Kurtiju na razgovore. Posle tri odbijanja Kurti se sastao sa Taćijem i taj susret je trajao više od pet, a manje od deset minuta. Bilo je zanimljivo gledati dva protivnika, koji su se posvađali, prema tvrdnji nekih novinara, još za vreme pregovora u Rambujeu, kako, prezirući jedan drugoga, vode – politiku. Kurti je otiša na razgovore kod čoveka kojeg je nazivao „predsednik Pinokio“, a Taći je pozvao protivnika kojeg je često zvao „predsendikom Samouništenja“. Osim toga, njih dvojica su više puta jedan drugog nazivali „kokoškom“ i drugim „nadimcima“ koji su daleko od pristojne komunikacije.
Taći je hapsio Kurtija, držao ga u zatvoru… Kurti sada namerava da smeni i uhapsi Tačija.
Bilo je jasno da se najblaže rečeno – neće razumeti.
Paralelno sa tim, Samoopredeljenje je pokrenulo pregovore sa Demokratskim savezom Kosova, partijom koju je formirao kosovski lider Ibrahim Rugova, a koja sada, po taktici, strategiji i politici, najviše podseća na Socijalističku partiju Srbije.
Od starta je bilo „šumova na vezama“. DSK je tražio razloge da izbegne dogovor sa Samoopredeljenjem. Tražili su 6 ministarstava, a da Samoopredeljnju pripadnu 4 ministarstva u vladi. Manjine bi imale dva ministra, što bi značilo da Samoopredeljnje ulazi u rizik da bude preglasavano kod svih važnih odluka. Tako bi se pobeda pretvorila u poraz. Bez sumnje da se DSK plaši Kurtijeve moći, pre svega njegove rešenosti da se izbori protiv kriminala. DSK je više puta bio na vlasti, čak i sa Taćijem, i nije tajna da su mnogi iz vrha te partije vezani za centre finansijske moći , sa obe strane zakona. To je pravi razlog zbog čega ne pristaju na dogovore. Poslednja ponuda je bila da traže mesto premijera i ministra policije. Mnogi kojima preti hapšenje i suđenje, bi odahnuli.
S druge strane , međunarodni posrednici igraju već više puta viđenu igru. Ubrzavaju proces formiranja vlade, a ne dopuštaju da se to dogodi. Cilj američkih posrednika je da sačuvaju Taćija na vlasti, jer je on njihov najvažniji projekat na Kosovu . Uz njegovu pomoć su razvili biznis u ovom delu Balkana, zadržali uticaj i to je, prosto rečeno, višestruko vezano savezništvo. On njima uticaj – oni njemu vlast.
Postoji nekoliko izlaza iz ove situacije. Kurtiju bi najviše odgovaralo raspisivanje novih izbora jer istraživanja pokazuju da njegova popularnost raste. Moguće je da će se ići na tehničku vladu ili vladu svih , bez Samoopredeljenja. Taj vakum bi trebalo da traje makar godinu dana, što je dovoljno veme da podzemlje iskompromituje Kurtija i da ga medijski svedu na format „gubitnika, nesposobnog da vlada“.
Taćiju je najvažnije da vlada bude slaba, da može sa svojom infrastrukturom da zadrži poluge za
donošenje važnih odluka. Pored toga sudbinski mu je važno da se u parlamentu ne formira snaga od 81 glasa protiv njega što značilo njegovu trenutnu smenu sa predsedničke pozicije i , verovatno, hitno procesuiranje.
Malo je verovatno da će vlada biti formirana, ali to donosi druge nevolje. Nema budžeta, nema važnih odluka, upravljanje se svodi na letargično politizovanje. Sve to vodi u krizu. A kriza je voda u koj Aljbin Kurti najbolje pliva, sa suzavcima u skupštini i demonstracijama na ulicama.