EU proglašava vanredno stanje?

EU proglašava vanredno stanje?

Evropska komisija predlaže uvođenje novih zakonskih rešenja koje će joj dati ovlašćenja da proglasi ivanredno stanje u Evropskoj uniji. U suštini to je ključna zamisao nacrta zakonskih rešenja, piše Fajnenšel tajms, navodeći da su njegovi novinari imali uvid u taj dokument. Želja briselske administracije je da dobije intervencionistička ovlašćenja bez presedana odnosno pravo diktata kakvo do sada nije viđeno iznad nivoa pojedinih država članica.

U objašnjenju svojih predloga eksperti EK-a ne pozivaju se samo na aktuelno globalnu geopolitičku napetost, nego i na specijalna stanja kao što su bili zastoji u lancima snabdevanja izazvani lockdaunom tokom pandemije. Prema ovom nacrtu Brisel bi imao pravo da naloži recimo obavezno gomilanje zaliha, kao i kršenje poslovnih ugovora, sve kako bi se osigurala adekvatno snabdevanje za ono što EK proceni nužnim. U osnovi, birokrate EK zamišljaju kako će im pravo proglašavanja vanrednog stanja omogućiti aktiviranje niza intervencionističkih mera koje će sprečiti nestašice ili kolapse isporuka u kritičnim industrijama. Naravno, ovaj intervencionistički koncept koji ima za cilj da zašti jedinstveno tržište šokovima ponude, šokirao je evropsku poslovnu zajednicu.

Bili bi vrlo zabrinuti ako bi ovaj predlog bio usvojen u ovakvom intervencionističkom obliku“, poručio je za Martinas Barisas, direktor međunarodnih tržišta pri BusinessEuropeu, udruženju koje zastupa veliki broj poslodavaca.

Unutar Evropske komisije postoji snažna opozicija ovom planu Tierija Bretona, šefa Komisije za unutrašnje tržište EU.

Prema postojećem predlogu Komisija bi prvo proglasila stanje ‘budnosti‘, nakon čega bi mogla od kompanija tražiti informacije o lancima snabdevanja i potrošačima. Mogla bi i zatražiti od vlada članica da izgrade strateške zalihe, pa čak i izricati prisilne naloge i kazne. U drugoj fazi, nakon odobrenja članica, Komisija bi dobila direktna ovlašćenja nad tržišnim aktivnostima i osiguravanjem roba, a sprovođenje bi osiguravali kaznama koje još nisu specifikovane. Recimo, EU bi mogla da traži rešavanje proizvodnje veštačkih đubriva nakon što je visoka cena gasa srušila njihovu proizvodnju za 70 posto.

Utisak je kako EU birokrate koriste krizu kao priliku i traže dramatično povećavanje intervencionističkih ovlašćenja iako se nisu preterano iskazali u poslovnima koordinacije članica EU koji mogu dati deo rešenja čak i bez novokreiranog diktatorskog intervencionizma.