Šolc – novi kancelar Nemačke?

Šolc – novi kancelar Nemačke?

Olaf Šolc, ministar finansija Nemačke, trenutno ima najveće šanse da formira novu njemačku vladu, jer je izvojevao tesnu pobedu na parlamentarnim izborima u Nemačkoj.

Nemačka je uvek imala koalicione vlade i uvek je bila stabilna”, rekao je on juče komentarišući izbornu pobedu.

Njegova stranka SPD, najstarija nemačka partija, osvojila je prema preliminarnim rezultatima 26,7 odsto glasova, što je za pet procenata više u odnosu na 2017. godinu, ispred konzervativnog bloka CDU/CSU Angele Merkel, za koji je glasalo 24,1 odsto birača.

Šolc je sada u najboljoj poziciji da počne koalicione pregovore sa strankom Zeleni, koja je osvojila 14,8 odsto glasova, i Slobodnom demokrtskom partijom, za koju je glasalo 11,5 odsto birača.

Šolc se tokom političke karijere pozicionirao kao pouzdani pragmatičar,vrlo sličan, po političkom stilu, dosadašnjoj kancelarki Angeli Merkel.

On ostavlja utisak smirene, umjerene i stabilne osobe”, tvrde analitičari.

On će pokušati, ukoliko postane kancelar, da nastupa sa pozicije centra“, pretpostavljaju poznavaoci nemačke političke scene.

Šolc, 63, je rođen u nekadašnjoj Zapadnoj Nemačkoj, po čemu se razlikuje od Merkelove koja je odrasla u Istočnoj Nemačkoj. Bio je ministar rada i socijalnog staranja u Merkelinoj prvoj koalicionoj vladi kasnih 2000-ih, a 2011. je izabran za gradonačelnika Hamburga i na toj poziciji je ostao do 2018.

Od tada je radio kao vicekancelar i ministar finansija u Merkelinoj širokoj koalicionoj vladi, što je uticajna funkcija u nemačkoj nacionalnoj politici. Ugled mu je porastao dok je nadgledao velikodušne nemačke programe kompenzacija i subvencija za preduzeća i zaposlene koji su izgubili prihode zbog pandemije.

On je bio Merkelina desna ruka kada je u pitanju upravljanje zemljom u protekle četiri godine, izuzetno je uticajan u nemačkoj vladi, ali i u Evropi gde predstavlja Nemačku kada su u pitanju politike koje se odnose na evro valutu.

Za razliku od Merkelove, Šolc je manje poznat u inostranstvu, izvan briselskih političkih krugova.

U jučerašnjem obraćanju on je kazao da će podržati snažniju i suvereniju Evropsku uniju, kao i da će rad na dobrim odnosima između Nemačke i SAD biti okosnica njegove spoljne politike ukoliko postane kancelar. Dodao je da dok svet postaje “sve opasniji” demokratske države moraju sarađivati. “Važno je da sarađujemo, čak i ako se ne slažemo po svim pitanjima”, kazao je Šolc.

Ukoliko Šolc uspe da formira koaliciju, postaće četvrti posleratni kancelar iz redova SPD-a i prvi od kako je 2005. godine tu funkciju Merkelova preuzela od Gerharda Šredera.

Ako uspe da postigne dogovor sa Zelenima i FDP-om, ministar inostranih poslova će verovatno doći iz redova Zelenih, kao što je to bio slučaj sa Joškom Fišerom u njihovom prethodnom savezu sa SPD-om, dok će FDP verovatno tražiti ministarstvo finansija.

Do postizanja konačnog koalicionog dogovora teško je proceniti kakav će Šolc biti kancelar, mada analitičari smatraju da promena neće biti burna.

Šolc je smiren, nikada ne pada u euforiju, izrazito je samopouzdan. Ankete su mu mu davale tek 15 odsto glasova pred izbore. Njegova karijera je „udžbenik za uspeh“. Kada je pre 13 meseci objavljeno da je on kandidat, mnogi su se iznenadili, zato što se Olaf Šolc samo nekoliko meseci ranije kandidovao za predsednika SPD – i neslavno propao.

Tokom svoje duge političke karijere i on je doživeo potrese, ali ništa ga nije na duže vreme izbacilo iz takta.

Ni poreski skandal oko spornog trgovanja deonicama (Cum-Ex), ni prevara širokih razmera firme Wirecard. Šolc tada, pred anketnim odborom Bundestaga, nije imao sjajan nastup, ali ipak nije pretrpeo političke posledice.

Nemačka može finansijski da prevlada pandemiju, bez obzira na to koliko će da poraste zaduženje države – to je njegov moto kao ministra finansija. „Koristićemo svako sredstvo koje nam stoji na raspolaganju, obezbediti da ova teška vremena prebrodimo sa svim našim ekonomskim mogućnostima i pobrinuti se za izlazak iz te situacije.“

To su građani Nemačke dobro prihvatili.

Dugo su ga zvali „Šolcomat“. Taj pojam je 2003. kreirao nedeljnik Cajt, jer je Šolc, u to vreme generalni sekretar SPD, na nastupima uvek delovao poput automata, odnosno mašine. Kad bi mu se postavilo neko pitanje, skoro uvek je odgovarao tehnokratskim floskulama. On uglavnom kaže samo onoliko koliko baš mora.

Olaf Šolc je tek kasnije naučio da je u politici važno i to kako „prodati“ sebe i svoje poruke. On danas deluje i osećajnije i ljubaznije. U istraživanjima javnog mnjenja, već dugo je popularniji od svoje stranke i daleko poželjniji kancelar od svojih protivnika, demohrišćanina Armina Lašeta i zelene Analene Berbok.

Da li će zbilja i postati kancelar pokazaće naredne sedmice, možda i meseci, mučnih pregovora. Upozorio je svoje potencijalne partnere da ne bi trebalo svakog dana po novinama pričati o tome šta ko traži i gde su crvene linije, jer će to pregovorima samo odmoći. Posle izbora je ponovio ono što je radnije rekao u jednom intervjuu za DW: „Demohrišćanima je potrebno da se malo odmore u opoziciji.“