Zašto „svađaju“ Trampa sa NATO-om?

Zašto „svađaju“ Trampa sa NATO-om?

“Boli me kurac za NATO,” rekao je poodavno Donald Tramp pokazujući svoj odnos prema zapadnoj alijansi, najjačem američkom vojnom savezu, u prisustvu tadašnjeg savetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona. Na taj događaj podseća En Eplbaum, istoričarka koja je napisala više knjiga o Rusiji. Na to podsećaju brojni zapadni mediji. Tako je Trampov animozitet prema NATO-u postao novo oružje demokrata u predizbornoj kampanji.

Tramp ne skriva sumnju u vrednost američkih vojnih saveza. O Evropljanima je jednom napisao da “njihovi sukobi nisu vredni američkih života i da bi povlačenje iz Evrope njegovoj zemlji uštedelo milione dolara godišnje”.

Nedavno rekao da bi “ohrabrio” Rusiju da napadne svaku članicu NATO-a koja ne plaća svoje obveze u sklopu zapadnog vojnog saveza. Bivši američki predsednik priznao je kako je jednom rekao čelniku NATO-a da neće zaštititi naciju koja ima zaostatke u plaćanju ako je napadne Rusija.

Bela kuća je Trumpove komentare nazvala “užasnim i bezobzirnim”, piše BBC.

NATO je osnovan 1949. godine i 75 godina je podržavan od strane demokrata, republikanaca i nezavisnih stranaka. Kao predsednik, Tramp je mnogo puta pretio povlačenjem iz NATO-a, što je ponovio i na samitu NATO-a 2018. godine.

To se nije desilo dok je bio predsednik, i od toga su ga tada odvraćali šef njegovog kabineta Džon Keli, šefovi diplomatije Majk Pompeo i Reks Tilerson…Svi su oni sada daleko od Trampa i mediji podsećaju da će, u slučaju da Tramp bude izabran za predsednika, NATO ući u najozbiljniju krizu i to u vreme kada bukti veliki rat u Evropi i dok Gaza gori.

Ipak, čak i kada bi hteo da sruši NATO, Tramp to ne bi mogao da učini bez prolaska kroz ustavnu krizu. Z ato bi mu bilo potrebno odobrenje Senata, ali ustav ne spominje ulogu kongresa u takvim situacijama, niti eventualno odobravanje kongresa.

Ta rupa u zakonu je uticala da pojedini kongresmeni prdlože zakon koji sprečava bilo kojeg predsednika da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili bez odluke Kongresa.

Oni podsećaju da bi usledilo zatvaranje NATO baza u Evropi, da bi se rasformirao glomazni administrativni aparat alijanse. I , naravno, da bi usledio haos. A onda dodaju da bi Evropa bila izložena napadu Rusije.

Prva posledica bi bila – poraz Ukrajine, tvrde ovi mediji. Nakon toga bi usledili porazi u Tajvanu, Južnoj Koreji, Japanu, Izraelu… To bi srušilo američku ratnu i bezbednosnu arhitekturu građenu posle Drugog svetskog rata. Pretpostavke idu tako daleko da bi ametički saveznici izgubili poverenje u Vašington i prešli na drugu stranu. Mnoge evropske države bi se približile Rusiji i Kini. Sve bi se odrazilo i na stanje u Južnoj Americi i Africi.

Ako Tramp bude ponovno izabran, Amerikanci će biti toliko obuzeti dramom propasti domaćih institucija da dugo vremena većina neće primećivati probleme prouzrokovane promenama u međunarodnom poretku. Kraj američkog uticaja verojatno bi se odvijao gotovo neprimetno. Kad Amerikanci shvate koliko se toga promenilo, biće prekasno, zaključuje istoričarka En Epelbaum za Atlantik.

NATO nije samo vojni savez , već i koalicija interesnih grupa i velikih proizvođača oružja i vojne opreme, pa bi Tramp u tom slučaju mogao razljutiti tu pritajenu moć Amerike i čitavog sveta. Ruku na srce i sama priča o Trampovom animozitetu prema NATO-u ima za cilj da „probudi“ taj sloj moćnih ljudi koji mnogo zarađuju od servisiranja NATO alijanse.

S druge strane ta medijska akcija bi trebalo da „probudi“ animozitete u celom svetu prema Trampu, pre svega u mnogim zemljama koje očekuju pomoć od NATO saveza. Osnove njihvoh strahova su u mogućnost da jednom kada vrhovni zapovednik kaže: “Neću priskočiti u pomoć savezniku ako bude napadnut”, zašto bi se iko bojao NATO-a, bez obzira na to koje obveze još postoje na papiru?

To bi značilo gubitak vere u kolektivnu odbranu, a sadašnji bezbednosni momenat u svetu to ne dopušta. Posebno je važno, smatraju u predizbornom taboru demokrata, da se na to podseti u kampanji. Ova medijska predizborna igra bi trebalo da promeni volju birača i da Trampa prikaže kao saveznika američkog neprijatelja – Rusije.