London u pat-poziciji

London u pat-poziciji

Britanska politička scena nikako da se smiri. Premijer Boris Džonson je na prošlonedeljnim izborima ostvario snažnu pobedu I dobio mandat da nastavi proces izlaska zemlje iz Evropske unije. Izbori su potvrdili da Džonson, doduše uz pomoć SAD ( Ameički predsednik Donald Tramp, čestitajući pobedu britanskom premijeru, nije krio oduševljenje) vešto vodi igru očuvanja vlasti.
Međutim, odmah se pojavio novi problem. U Škotskoj su ubedljivo pobedile pristalice nezavisnosti. Sada britanski premijer ima veći problem od izlaska iz Evropske unije. Kako će Džonson očuvati jedinstvo Ujedinjenog Kraljevstva u vreme kada su centrifugalne sile sve jače.
Stranka koja je pobedila u Škotskoj se snažno zalaže za ostanak u EU. Škotska nacionalna partija osvojila je 45 odsto glasova, pa liderka ove stranke Nikola Sturdžen sada zahteva da se prvo održi novi referendum o nezavisnosti Škotske. Liderka SNP-a Nikola Sturdžen je rekla da Džonson “nema nikakav mandat da izvede Škotsku iz EU” i da Škotska mora biti u prilici da odlučuje o svojoj budućnosti na novom referenduma o nezavisnosti.Sturdžen je najavila da će ove nedelje u Londonu izneti “detaljan demokratski slučaj za prenos vlasti da se omogući referendum”. To britanski premijer ne prihvata, ali je nepoznato na koji način će da to spreči.
Rezultati prošlonedeljnih izbora su dobra vest za Džonsona, ali loša vest za pristalice unije Engleske, Škotske, Velsa i Severne Irske. U Engleskoj – najvećem i najmnogoljudnije delu Ujedinjenog Kraljevstva – konzervativci su dobili 345 od 533 mesta, dok je u Škotskoj SNP osvojila 48 od 59 mesta. U Severnoj Irskoj su stranke koje zagovaraju ujedinjenje s Irskom dobile devet, a unionističke osam poslanika.
Škotska i Severna Irska su, za razliku od Engleske i Velsa, na referendum o izlasku iz Evropske unije 2016. glasale za ostanak i sad se oba regiona suočavaju s izgledima da budu izvučena iz EU zajedno s ostatkom zemlje. To, smatraju analitičari, gura deo glasača ka strankama koje zagovaraju pre izlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva nego napuštanje EU.
Naravno, za bilo kakav potez u tom smeru biće potrebna dozvola Londona. Džonson ima ozbiljnu većinu u donjem domu i malo je verovatno da će odobriti tako nešto uz argument da bi izjašnjavanje o nezavisnosti Škotske bila izdaja rezultata referenduma iz 2014. u Škotskoj kada je odbačena nezavisnost. Džonson je rekao da su izborni rezultati dokazali da je izlazak iz EU “nepobitna, neumoljiva, nesporna odluka britanskog naroda”, ali je to bila volja Engleza koji čine 56 miliona od 66 miliona stanovnika Ujedinjenog Kraljevstva, a Škotska i Severna Irska nisu prihvatile Džonsonovu Konzervativnu partiju, što ih ozbiljno udaljava od Londona.
To je pat pozicija u uslovima kada bez odobrenja britanske vlade, referendum neće biti pravno obavezujući. Džonson može da ignoriše odluke referenduma, ali je pitanje koliko bi takvo ponašanje udaljilo Škotsku od Londona. To onda znači – ustavnu krizu, što , opet, dovodi do nestabilnosti.