Ubistvo generala Sulejmanija – „Sarajevski atentat „ u Zalivu

Ubistvo generala Sulejmanija  - „Sarajevski atentat „ u Zalivu

Prema mogućim posledicama ubistvo iranskog komandanta Kasema Sulejmanija već se upoređuje sa Srajevskim atentatom. Sudeći po nagomilanom oružju u Persijskom zalivu, po nervozi aktera, po kulturološkim, verskim, političkim animozitetima, ovo poređenje nije preterano. Realno je očekivati da atentat na drugog po moći čoveka na Bliskom Istoku i jednog od najpopularnijih ljudi u regionu preti da izazove talas nasilja od Persijskog Zaliva do Evrope. Ubijen je čovek koji je daleko moćniji od vođe Al Kaide Bin Ladena, ili vođe ISIS-a Abu Bakira Al Bagdadija.

On je tvorac takozvane iranske “ose otpora”, koja se proteže lučno od Omanskog zaliva preko Iraka, Sirije i Libana, do istočnih obala Mediterana.

Sulejmani je, kao lider snaga Kuds, bio glavni arhitekta rastućeg iranskog vojnog prisustva u Iraku, Siriji i Jemenu. Kuds, deo Iranske revolucionarne garde, specijalne su snage zadužene za misije van iranskih granica. Sulejmani je vodio Kuds skoro 20 godina. Sulejmani “eliminisao rivale, naoružavao saveznike i, većinu decenije, upravljao mrežom militantskih grupa koje su ubile stotine Amerikanaca u Iraku”.

Nije više pitanje da li će uslediti osveta Teherana za ubistvo generala Sulejmanija već kada će. Strah je već počeo da se širi. Njujorkom patroliraju vojnici sa dugim cevima. Evropa drhti. Berlin i London pozivaju na mir. Šta je bio motiv za ovaj atentat?

Zašto je Tramp naredio ovaj napad kad već dugo najavljuje povlačenje snaga SAD iz regiona? Da li je i on,kao i njegovi prethodnici, odlučio da izbornu godinu započinje ratom? Da li je ovaj napad, možda, samo pokušaj spasavanja izraelskog lidera Netanjahua?

Pentagon je naveo da je general Sulejmani aktivno planirao da napadne američke diplomate i članove osoblja u Iraku i širom regiona, te da je upravljao napadima na koalicione baze u Iraku poslednjih nekoliko meseci.

U targetiranom američkom napadu poginuo je i jedan od najuglednijih lidera iračke šiitske milicije Abua Mahdija al-Muhandisa, koji je bio vođa Kataib Hezbolaha, grupe koju Iran podržava, a SAD optužuju za nedavni porast raketnih napada na američke snage u Iraku. Stotine pristalica ove grupe upale su ove nedelje u američku ambasadu u

Bagdadu, nakon vazdušnih udara SAD na pet jedinica Kataib Hezbolaha u Iraku i Siriji prošlog petka

Iran ima respektabilnu vojnu moć, pre svega ujakoj Iranskoj revolucionarnoj gardi. Iran ima moćne grupe širom regiona – u Iraku, Siriji, Libanu i Jemenu. Verovatno će sve biti uposlene da pronađu način napada na američke interese i saveznike.

Iranski ministar spoljnih poslova Džavid Zarif ocenio je da je američki napad bio “ekstremno opasna i glupava eskalacija” u odnosima dve zemlje. On je dodao da

Amerikanci snose odgovornost za sve posledice” – a šta su te posledice još nije poznato. Jedna meta mogla bi da bude mala grupa američke vojske u Siriji. Analitičar Lister kaže da američko prisustvo tamo sada izgleda veoma ranjivo, jer se smanjilo i oslabilo u smislu kredibilnosti i poverenja. Zbog toga Tramp hirno šalje još 3000 vojnika u Zaliv.

Američki saveznici u Zalivu, posebno Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, svi bi oni mogli biti žrtve iranske osvete, kao i američka baza Al-Udeid u Kataru.

Mediatop Info je u analizi „Sve spremno za rat“ detaljno prikazao raspored militantnih kapaciteta u Zalivu.

Teheran bi mogao da nanese veliku štetu Americi pomoću nekonvencionalnog ratovanja. On poseduje elektromagnetsko oružje kojim bi mogao da zada ozbiljan udarac američkoj vojsci. Majkrosoft je prošle godine saopštio da je hakerska grupa, za koju tvrdi da je iz Irana i da je povezana sa tamošnjom vlašću, planirala da izvede napad na američku predsedničku kampanju i da je pokušala da provali u račune zvaničnika američke vlade.

Elektromagnetsko oružje bi moglo da “onesposobi tehnologiju američkih invazivnih snaga pre nego što one nanesu štetu Irancima”, tvrde vojni analitičari. Iran ima mogućnost da pokrene niz sajber napada na američke civilne mreže. Ali, glavni iranski militantni kapacitet protiv SAD je – terorizam.

Osim toga, Iran podržava i ima jake saveznike u regionu poput Hezbolaha u Libanu, palestinskog Hamasa, kao i drugih oružanih grupa iz Gaze…
Strahuje se da će Iran, kao osvetu, aktivirati svoju globalnu vezu terorističkih podružnica da napadaju civilne ciljeve u Sjedinjenim Državama, Evropi, Izraelu i sunitskim arapskim zemljama.

Ove dobro obučene, dobro finansirane i teško praćene grupe mogu da aktiviraju prljave bombe u američkim gradovima.
Jedina vojna akcija koja zaista može sprečiti Iran da nabavi nuklearno oružje jeste da Sjedinjene Države napadnu i okupiraju zemlju, čime bi možda u Teheran dovele proamerički režim koji bi podržao i nenuklearni status Irana.

Uprkos široko rasprostranjenoj podršci Sjedinjenih Država za sprečavanje Irana da izgradi nuklearno oružje, ozbiljni posmatrači skoro nikada ne bi predložili ovu opciju.
Sposobnost Irana da se odbrani od američke invazije počinje njegovom neverovatnom geografijom. Kao što je “Stratfor”, privatna obaveštajna kompanija, objasnila, “Iran je tvrđava”.

– Okružen sa tri strane planinama, a sa četvrte morem, sa pustinjom u središtu, Iran je izuzetno teško osvojiti – tvrdi Stratfor.
Pitanje je kako bi na mogući rat u Zalivu gledala Rusija od koje Iran nabavlja oružje. Ankara je već odbila mogućnost da se sa njene teritorije kreće u napad na Iran. Ostaje mogućnost napada iz Iraka, sa juga, gde se reke Tigar i Eufrat spajaju u Šat el Arab.

To je bio put invazije koji je Sadam Husein koristio 1980-ih. Ali, kao što je Sadam otkrio, ova teritorija je močvarna i lako se brani.

Procenjuje se da 523.000 Iranaca aktivno obavlja različite funkcije u vojsci.To uključuje 350.000 članove redovne vojske i najmanje 150.000 pripadnika Revolucionarne garde, kao i 20.000 pripadnika mornarice. Iranska mornarica upravlja brojnim naoružanim brodovima za patroliranje u Ormunskom moreuzu, mestu poznatom po većem broju sukoba, uključujući zaplenu tankera drugih zemalja 2019. godine. Takođe, Revolucionarna garda kontroliše jedinicu Basidž, dobrovoljačke snage koje pomažu u suzbijanju unutrašnjih sukoba. Jedinica Basidž može da mobiliše više stotina hiljada ljudi.

General Sulejmani je vodio elitnu jedinicu Kuds koja broji 5000 vojnika i sprovodi tajne operacije u inostranstvu za Revolucionarnu gardu i direktno odgovoara vrhovnom vođi Irana ajatolahu Aliju Hamneiju. Oni su ratovali u Siriji, obezbeđuju novac, obuku , oružje i logistiku raznim terorističkim organizacijama u svetu.

U izveštaju američkog Ministarstva odbrane navodi se da Iran ima rakete najveće snage na Bliskom istoku i da su to pretežno rakete kratkog i srednjeg dometa. Takođe se navodi da Iran testira svemirsku tehnologiju kako bi se omogućio razvoj interkontinentalnih raketa.